Prvi put u Sarajevu

Zanimljivosti

Vreme dešavanja cele priče je sam početak našeg rada. Radili smo tek šest meseci,bilo je sumorno nedeljno prepodne oktobra meseca. Telefon je zazvonio i sa druge strane se čulo:

Dobar dan,koliko bi koštalo da nas odvezete do Sarajeva?

Nakon što smo im saopštili cenu, upitali su:

A je li možete da nas sačekate tamo 2-3 sata i da nas vratite za Novi Sad?

Odgovor je bio potvrdan i usledilo je pitanje:

A kad Vama treba transfer?

Danas!

Tajac sa naše strane žice nas je odao da smo zatečeni.

Može!

Došao sam po njih i krenuli smo ka Sarajevu.Pred nama je bilo 300km vlažnog puta i 5 sati vožnje. Po prvi put sam krenuo u Sarajevo.

Do tada sam o Sarajevu znao samo iz priče da je Sarajevo lep grad,da su Sarajlije gostoljubivi i da ga u mnogim pesmama opevavaju mada sećanje na poslednji rat nam nije ulivalo poverenje da će nam biti lepo i sigurno u bivšem olimpijskom gradu.

Kad su kilometri ostali iza nas,izlaz iz tunela otvorio nam je pogled na grad koji se pružao ispod oblaka magle. Bilo je to Sarajevo!

Spuštanje iz pravca Romanije,jednosmerna ulica sa dve trake i sve novo i nepoznato. U jednom momentu onako iznenada stranka nam kaže:

Ovde desno, ovde se parkirajte!!!

Pogled na desni retrovizor dao mi je do znanja da u desnoj traci nema nikoga,migavac i skrenuli smo desno. Taman kad sam pomislio da je sve OK plava rotacija mi pokvari olakšanje. Stali smo sa strane i prilazi nam policajac koji je u mojim očima tada delovao još veći nego što ustvari jeste.

Dobar dan, kuda?

Pa, pa ,pa… pa na parking! – odgovorio sam mu.

Pa kako to iz trake za pravo!? – Upita policajac sa čudjenjem

Pravdaj se, izvlači, traži tračak ljudskosti i razumevanja u policajcu koji izgleda kao njegov kombi velik. Nasmeši se i podiže brke kao da smo putnik i ja doprli do njega.

Je li Vi tako i u Novom Sadu? Ne valja Vam to tako!Nego,idite bolje gore parkirajte,gore je privatni parking i ima obezbedjenje, ako ostavite ovde auto može naići neka budala i oštetiti Vam auto.

Poslušali smo ga i preparkirali se na parking koji nam je pokazao.Izlazimo iz auta i čujemo:

O Novosadjani!!! O’kle Vas kod nas???

Hm…Pomislih u sebi,evo sad ovde problema,bar nam je to tad se tako činilo i zvučalo.Prišao nam je čovek iz obezbedjenja parkinga i obrati nam se:

  • Novosadjani, mogu li ja Vas nešto pitati kad ste već došli ‘vamo?
  • Izvolite, pitajte! – zbunjeno odgovorismo putnik i ja.
  • Jel’ ona Nataša Bekvalac stvarno ‘nako ljepa?
  • Jeste, lepa je, ali je mala! – odgovorismo i pukosmo sva trojica od smeha.

Stranka je otišla da završava svoje obaveze,a ja da vidim Baščaršiju,prošetam njome i probam Sarajevske ćevape.

Kratka šetnja Baščaršijom,oduševljenje i divljenje kazandžijskim i drugim starim zanatima i onda…

Onda mi miris roštilja otvori apetit i potseti me da treba da se probaju i pravi Sarajevski ćevapi.Par koraka odatle nalazila se ćevapčinica Željo 2. Sednem i pogledam cenovnik:

  • Mali ćevapi 3KM
  • Srednji ćevapi 6KM
  • Veliki ćevapi 9KM

– Dobar dan jarane,šta ćeš? – upita me konobar u konobarskoj odori pedesetak godina star.

– Dajte mi jedne srednje ćevape i stavićete mi od priloga…

– Od priloga možeš sa lukom ili bez luka! – prekide me

– OK, daj mi bez luka.

Negde na polovini neverovatno ukusnih ćevapa pozvah konobara i poručih mu:

Može još tri porcije srednjih ćevapa za poneti,ali mi ih zapakujte tako da im se što manje izgube miris i ukus.

Zapakovaću ih dobro,ne brini.A gde ih to nosiš kad tako brineš o pakovanju?

Za Novi Sad! – odgovorih mu.

Desetak minuta kasnije pojavio se sa tri porcije ćevapa uredno zapakovane u alu i streč foliju.

Koliko sam dužan? – upitao sam ga

18 maraka! – odgovori on kao iz topa.

Kako 18?! Tri porcije nosim koje su po 6KM i jednu sam pojeo,kako onda 18KM?

Jarane, kad si ti toliko lud da nosiš ćevape 300km jedna ti je porcija gratis!Eto kako!!!

Kupio me je tada da nikad nisam u Sarajevu nigde drugde probao ćevape.Nisam ga više sretao tamo,ali me je njegov postupak “kupio” za vek i vekova.

Vraćam se na parking da tu sačekam putnika i tu sa čovekom iz obezbedjenja parkinga provedem još jedan sat u razmeni priča o tome kako se živi u Sarajevu,a kako u NS.Prijatan čovek koji nas je takodje jako iznenadio,što bi rekle Sarajlije prava raja!

Dolazi kraj prvoj poseti Sarajeva ,krećemo i napuštamo grad.Magla je i dalje preko pola Sarajeva,iza nas ostaje jedan divan grad prepun “raje”,one prave raje koja će Vas uvek dočekati i to tako da ćete ostati bez teksta.

Od tada uvek rado idem u Sarajevo iako put i nije toliko lagan za vožnju,parkiram u Sarajevu na isti parking,ako čovek iz obezbedjenja nije u toj smeni,ostavim mu pozdrave iz Novog Sada i rado obidjem Baščaršiju i prošetam gradom na reci Miljackoj jer tamo jednostavno uzmem toliko dobre energije da mi put do tamo i nazad ne pada teško.

Tako sam uspeo da razumem reči Kemala Montena i njegovu pesmu: Sarajevo ljubavi moja…

Vozač: Slaviša